Joe Talaich

TIHI IZGON

Hrvatski dječak odrasta kao izbjeglica II. svjetskog rata

SAD

KINESCOPE
P.O. BOX 10351
San Jose, CA., USA 95157
US$ 10.00
(handling and shipping included)

HRVATSKA

tihi_izgon@net.hr


100 KN
(poštarina uračunata)

EU

tihi_izgon@net.hr

15.00 € (+ poštarina)

BiH

info@logovita.ba

25.00 KM
(+ poštarina)

SVIJET

tihi_izgon@net.hr

US$ 10.00 (+ poštarina)

Pogled na mali dio Logora 1, dijela Regiona 1, našeg šatorskog grada u vreloj Sinajskoj pustinji. Bio je neprijateljski okoliš prepun ljudske bijede; besplodan, beživotan, bez drveća, bez trave, bez ptica, obavijen potpunom tišinom, pod užarenim sinajskim suncem. Dugih 5 godina ovo je bio naš dom, uglavnom prepun krvi, znoja i suza.

NAŠA PRIČA

O knjizi

ovoj knjizisvi su događaji stvarniNema izmišljenih događajaNeka su imena izmijenjenaKorišteni su inicijaliumjesto punih imenakako bi se zaštitili identiteti određenih osobaNeimenovani pojedinci rezultat su mojeg izblijedjelog prisjećanjaMeđutimsvi događaji su se dogodili onako kako su i opisani. Ja nisam ni pisacniti sam političar i ne želim da me se kao takvog sudi. Siguran sam da postoje čitatelji koji možda ne će biti suglasni s nekim mojim komentarima. Svi  komentari   moj   su   osobni stavtemeljen na mojim osobnim   iskustvima. 

…………………………………………
Tako počinje knjiga “Tihi izgon” (“Silent Exodus”) koja je potresno svjedočanstvo jednog života koji nam svima može biti primjer i nadahnuće kako čovjek nikada ne smije odustati pa ma kako god teške bile životne okolnosti u kojima se nalazio. Joe Talaich, kao dijete koje je svoje prve životne korake učinilo u maloj Hrvatskoj nije mogao ni slutiti pred koje će ga sve kušnje život staviti. Kao dijete od 3 i pol godine napušta rodna Nova Sela, ostavlja roditelje i brata, i odlazi s tetkom na Šoltu. Tu provodi lijepe ali kratke dane djetinjstva koje prekidaju vjetrovi II. svjetskog rata. Talijani, partizani, Nijemci, sve su to vojske koje će, na ovaj ili onaj način, ukrcati našeg junaka i njegovu tetku Danicu u mali čamac kojim će jedne mrzle siječanjske noći krenuti u nepoznato. Drama te noći odvesti će ga u ruke američkih saveznika i doći će do El Shatta. Mjesto u Sinajskoj pustinji koje je trebalo biti spas za mnoge hrvatske izbjeglice bilo je jedna vrsta pakla na zemlji. Život u neljudskim uvjetima Joe opisuje ovako. “Bio je neprijateljski okoliš prepun ljudske bijede; besplodan, beživotan, bez drveća, bez trave, bez ptica, obavijen potpunom tišinom, pod užarenim sinajskim suncem. Dugih 5 godina ovo je bio naš dom, uglavnom prepun krvi, znoja i suza.” Ljudi su pod šatorima živjeli i umirali i nadali se. Dio priče o El Shattu i danas mnogi ne znaju. Jugoslavenska propaganda, i danas u svojoj punoj snazi, proglašava ožujak 1946. godine kao vrijeme kada je logor zatvoren. Neprestano se ističe povratak Dalmatinaca, Hrvate se ni ne spominje, u komunistički raj zvan Jugoslavija. Taj komunistički mit ruši ova knjiga u kojoj Joe svojim autentičnim svjedočenjem i nizom fotografija pokazuje i dokazuje kako je to bila najobičnija laž i da su tisuće ostale radije umrijeti u sinajskoj pustinji nego otići u komunistički pakao koji se je otvorio u njihovoj domovini Hrvatskoj. El Shatt ostaje za Joe Talaicha i za brojne druge izbjeglice dom sve do 02. studenog 1948. godine. Neprocijenjiva je vrijednost ove knjige jer raskrinkava svu laž i prevaru koju je komunizam, upakiran u Jugoslaviju, donio Hrvatima i Hrvatskoj. Joe nastavlja svoj životni put odlaskom u SAD. Zahvalan svojoj novoj domovini, u kojoj konačno postaje osoba s imenom i prezimenom, a ne broj kojeg je svaki izbjeglica imao kao jednu vrstu žiga, dragovoljno se prijavljuje u Američko ratno zrakoplovstvo. Odlazi u Korejski rat. Završetkom rata se školuje i zapošljava kao design engineer (Lockheed Missiles and Space Co. Sunnyvale, Ca). Kao školovani aeronautičar ostvaruje svoj dječački san i postaje pilot. Ali srce ga vuče posjetiti svoju obitelj, svoj rodni kraj, svoju Hrvatsku. Kao djelatnik kompanije radi na strogo povjerljivim poslovima, pod posebnim je režimom instrukcija i mora imati “sigurnosno odobrenje” jer odlazi u državu u kojoj je na vlasti ortodoksni komunistički režim. Susret s još živom majkom i braćom koju nikada do tada nije susreo otvoriti će neke bolne rane koje će s druge strane iskra ljubavi, koja se je zapalila u susretu s Jelkom Pletikosić, pokušati zacijeliti. Čitajući knjigu čovjek proživljava jednu životnu priču kao da je osobno njegova. Radost, tuga, strah, sreća, ponos, muka, bol i vjera prepliću se iz trenutka u trenutak, iz stranice u stranicu. Joe godinama čuva svoju priču u dubini svoje duše, čuva ono što je sada konačno podijelio sa svima nama. Priču o životu kroz koji ga je vodila njegova nepokolebljiva vjera u Boga i nada u bolje sutra. Ljubav prema Hrvatskoj koju će na mnoge načine pokazati Joe i njegova obitelj tijekom Domovinskog rata, Joe ne spominje u knjizi ali mi koji o tome nešto znamo ponosni smo što smo prijatelji Joa i Jelke Talaich i njihove obitelji. Ova knjiga jest svjedočanstvo jednog povijesnog razdoblja. Ona je i ispričana snažna osobna životna drama ali je prije svega svjetlo u današnjoj tami bezboštva i globalizma koje pokazuje put kojim nam je ići. To je Kristov put, put vjere u Boga i ljubavi prema bližnjemu i svojim korjenima. Za mene je to najveća vrijednost koju čovjek može dosegnuti a to Joe svojom knjigom i svjedoči.

Besplatno

PreUzmite PROLOG KNJIGE

Preuzmite danas prolog knjige i povirite u ovu vrlo očekivanu knjigu.

“U rukama držite životnu dramu pretešku i za nekoliko ljudskih života, dramu koja trese i dira do dna duše. “

El Shatt je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu, u kojem je od ljeta 1944. do 02. studenog 1948. boravilo evakuirano stanovništvo dalmatinskih otoka, primorja i Zagore.

U najranijem djetinstvu biti odvojen od roditelja, izdržati 7 godina najsurovijih životnih uvjeta, pod šatorom u vrelini Sinajske pustinje, proći 4 kontinenta, preživjeti nekoliko dramatičnih ratnih sukoba, biti vojnik, izbjeglica, stranac… biti izdan, voljen, izgnan, odlikovan…
stvoriti karijeru u novoj domovini… i nikada ne zaboraviti svoje korijenje, svoju Hrvatsku….
to znači biti… Joe Talaich.
U rukama držite životnu dramu pretešku i za nekoliko ljudskih života, dramu koja trese i dira do dna duše. Ovo je snažno i iskreno svjedočanstvo vjere u Boga i snage čovjekova duha koje u čitatelju budi nadu da se i kada se čini kako je sve u životu izgubljeno, i najmračnija noć pretvori u zoru nove nade.

Ivica Ursić

novinar, voditelj, pisac

This is an illuminating memoiar written for the purpose of informing the author’s readers about this remarkable survival during WW II, seven years as a refugee, settlement in the United States, and service in the Korean War.
His keen observation and our mutual experiences of harsh desert life are authentic and invaluable.
The complicity of camp officials with the local, refugee communist overlords is well documented.

Rusko Matulic

American engineer and writer

Kako do knjige

Preuzmite danas prolog knjige i povirite u ovu vrlo očekivanu knjigu.

CIJENE

tihizgon@gmail.com

100 KN (poštarina uračunata)

tihizgon@gmail.com

100 KN (poštarina uračunata)

KINESCOPE
P.O. BOX 60457
SUNNYVALE, CA. 94088
US$ 10.00 (handling and shipping included)

tihizgon@gmail.com

US$ 10.00 (+ poštarina)

Kako do knjige

Preuzmite danas prolog knjige i povirite u ovu vrlo očekivanu knjigu.

CIJENE

tihizgon@gmail.com

100 KN (poštarina uračunata)

tihizgon@gmail.com

15.00 € (+ poštarina)

KINESCOPE
P.O. BOX 60457
SUNNYVALE, CA. 94088
US$ 10.00 (handling and shipping included)

tihizgon@gmail.com

US$ 10.00 (+ poštarina)

PRIČA 0 PREŽIVLJAVANJU


Što me je potaknulo na pisanje svojih memoara? Moja tetka i ja bili smo prisiljeni u tajnosti pobjeći s našeg prelijepog otoka Šolte, u malenom ribarskom brodu, nakon čega smo postali sedmogodišnji zatvorenici izbjegličkih logora.

Pozivam vas da odvojite malo svojeg vremena i da, zajedno sa mnom, krenete na put kroz neka teška vremena. Podijelite, zajedno sa mnom, veliku patnju izbjeglica, poglavito malene djece. Želim ispričati priču o petogodišnjem odrastanju u Sinajskoj pustinji, u izbjegličkom logoru El Shatt i zatim o još dvije godine u logorima u Italiji. Otkrijte kako je bilo odrastati u izolaciji ili iza bodljikave žice.

El Shatt je brojio otprilike 29.000 izbjeglica, uglavnom žena i djece. Neka šokantna izvješća o istinitim
događajima trebaju se otkriti, izvješća o petogodišnjem preživljavanju pod šatorima u vrelini Sinajske
pustinje, u izbjegličkom logoru El Shatt.

U početku logore je uglavnom održavala engleska agencija MERRA (Middle East Relief and Refugee
Administration / Uprava za pomoć izbjeglicama na Bliskom istoku). Kasnije je druga agencija, zvana
UNRRA (United Nations Refugees and Rehabilitation Administration / Uprava Ujedinjenih naroda za
pomoć i obnovu) preuzela odgovornost, a poslije nje IRO (International Refugee Or-ganization /
Međunarodna organizacija za izbjeglice).

Jugoslavenski komunisti su kontrolirali svih pet logora koristeći snažnu komunističku propagandu.
Održavali su prijateljski odnos između Britanske vojske MERRA i poslije osoblja UNRRE, s jedne strane
i CCC (Refugees’ Communist Central Committee — Izbjegličkog Komunističkog Centralnog Komiteta) s
druge strane. MERRA je jedina bila odgovorna za održavanje i opskrbu logora.

Jugoslavenske komunističke izbjeglice, koje su provele samo dvije godine u logoru, govorile su,
prepričavale i pisale o El Shattu. Njihovo znanje o El Shattu je bilo necjelovito i površno, politički
nekorektno i nedovoljno opsežno. Krajem II. svjetskog rata, skoro 27.000 izbjeglica, praćeno snažnim
komunističkim propagandnim strojem, ponosno se je vratilo u Jugoslaviju, njihovu komunističku
državu.

Komunistički propagandni stroj u El Shattu bio je sličan onom kojeg su, mnogo puta tijekom 20-og
stoljeća, koristili boljševici 1918., Kinezi 1949. i Kuba 1959. godine, kao i neke druge komunističke
države, dok su komunisti dolazili na vlast. Lažima i propagandom ispirali su mozak svojem
stanovništvu. Sve u svemu, njihov je cilj bio komunizam.

O El Shattu sam čuo mnogo različitih priča, ali cjelovita priča tek se treba ispričati. Povijest treba
govoriti, učiti i zabilježiti. Ako to ne učinimo, nikada ne će biti točno izgovorena i naša djeca nikada ne
će znati stvarnu priču. Mislim da je bilježenje istinite priče važno i korisno za ljude koji uistinu žele
znati o onima koji su izdržali pet godina pod šatorima u vrelini Sinajske pustinje.

Prije nego što priča o El Shattu nestane u povijesnom vrtlogu, ovu istinitu priču o El Shattu
posvećujem svim onim izbjeglicama koji nisu poživjeli kako bi ispričali stvarnu priču i svima onima koji
su dijelili sva ovdje opisana iskustva. Danas, priču pričaju, prepričavaju i pišu njihova djeca i unuci.

Ja skidam šešir mojem starom prijatelju i autoru Rusku Matuliću na publiciranju nekoliko knjiga i
članaka o životu izbjeglica u El Shattu. Ova knjiga priča priču o životu izbjeglica na najjednostavniji
način, na najizravniji i najdramatičniji mogući način. Cilj mi je bio zabilježiti kako su neke izbjeglice u El
Shattu, koje nisu bile pod kontrolom Komunističke partije, živjele i prežvjele u okrutnoj pustinjskoj
klimi i pod prijetnjom da budu ili napušteni u Sinajskoj pustinji ili da se vrate u domovinu kojom su
vladali staljinisti.

Želim, dok je vrijeme kada sam bio teenager, još uvijek sviježe u mojim mislima, ostaviti ga svojim
prijateljima, svojoj djeci i unučadi. Broj nas izbjeglica nastavlja se smanjivati. Ja sam također jedan od
izbjeglica iz El Shatta kojih je sve manje. Za vjerodostojno svjedočiti ove izbjegličke uspomene morao
sam biti dio svakog od njih. Živi sam dokaz svega toga baš kao i mnogi drugi.

Postoje određene stvari i pravo bogatstvo pojedinosti koje čovjek jednostavno ne može zaboraviti. To je povijest i važno je povijest održavati živom. Treba vjerovati onima koji su bili tamo i sve to
proživjeli. Drugim riječima, ljudi koji su živjeli povijest pričaju povijest.

Jednom za sva vremena treba sve staviti na papir i reći istinu o El Shattu i o ljudima koji su tamo
živjeli. To će uvijek biti priča za svakoga. Ja sam počeo bilježiti svoje kristalno jasne uspomene u
obliku dnevnika, a zatim se je taj dnevnik pretvorio u memoare, a da pojma nisam imao kako bi
jednog dana moji memoari mogli postati knjiga.

Sasvim iskreno, nekoliko puta skoro sam sve prekinuo. Sada kada je sve završeno, želim svoju priču učiniti živom za svoje prijatelje, svoju djecu i za svoju unučad. U ovoj knjizi pokušao sam zapisati pošteno i činjenično točno moja sjećanja i sve ono što sam proživio.

Napetost, bol, bijeda i hrabrost opisuju ovu snažnu priču. Ovo je moj iskaz o mojoj samotnoj borbi za preživljavanjem tijekom sedam godina u izbjegličkim logorima, od kojih pet pod šatorima na vrelom pijesku Sinajske pustinje. Ova je priča dijelom nadahnuta istinitom sporednom pričom, ali ja sam dao sve od sebe kako bih sve to objedinio. Pričanje svojeg životnog putovanja također mi je pomoglo otkriti tko sam ja i razumjeti svoju prošlost.

Joe Talaich — MERRA, UNRRA, IRO # Foo6o8769

Autorova zabilješka
Prolog
Zahvale

1. Rana povijest moje obitelji
2. Zvuk ratnih bubnjeva najavljuje II. svjetski rat
3. Talijanska fašistička okupacija
4. Talijanska fašistička kapitulacija
5. Bijeg iz Grohota
6. Putovanje u nepoznato
7. Obilježen kao ratni izbjeglica
8. Ostavljajući izmučenu i ratom rastrganu Europu
9. Dolazak u Sinajsku pustinju
10. Prvi bilten — travanj 1944
11. Prva žrtva
12. Početak povratka u domovinu
13. Istočna Europa ostaje u zarobljeništvu
14. Dolazak ratnih izbjeglica

16. Pripreme za odlazak iz Sinajske pustinje
17. Stvaranje Izraela
18. Petogodišnje bolno iskustvo je završilo
19. Dolazak u Ameriku
20. Život u Americi
21. Dragovoljni pristup vojnoj službi
22. Premještaj u novu bazu
23. Dolazak na Aljasku
24. Povratak u Kaliforniju
25. Korejci pristaju na prekid vatre
26. Dobivanje pilotske dozvole za opće zrakoplovstvo
27. Vraćajuči prošlost
28. Ulazim u komunističku državu Jugoslaviju
29. U potrazi za rasutim komadićima svojega života
3o. Dan kada sam se zaljubio
31. Posjet agenta tajne službe
32. Dan vjenčanja
33. Ostavljajuči svoju mladu za sobom
34. Povratak na radno mjesto
35. Pad komunizma